|
Sufinancirano sredstvima programa Europske unije Erasmus+
|
| AT | BG | EU | GR | IT | LV | UA | Izvješće o preporukamaTrenutno stanje digitalizacije poduzeća kojima upravljaju žene poduzetnice u Europskoj uniji Nacionalni poduzetnički ekosustav i žene poduzetnice Žene poduzetnice i njihove uspješne priče Mjerenje utjecaja – Rezultati online ankete provedene sa stručnjacima za digitalizaciju Zaključci s lokalnih okruglih stolova održanih s ključnim dionicima O projektu
Back to TopTrenutno stanje digitalizacije poduzeća kojima upravljaju žene poduzetnice u Europskoj unijiŽene, djevojke i tehnologijaZbog brzine kojom se digitalizacija u području ekonomije širi, postoji stalan manjak obrazovnog ICT osoblja. Inicijative u Europskoj uniji za rješavanje ovog manjka digitalnih vještina naglašavaju nužnost osnaživanja žena kroz obuku usmjerenu na ICT područje. Povijesno gledano, poslovi povezani s tehnologijom bili su vezani uz vještine koje se obično ne povezuju sa ženama. U većini razvijenih zemalja, žene čine oko 50% od ukupnog broja studenata, ali su nedovoljno zastupljene u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM). Ne postoje razlike u spolu u korištenju računala za mlađu djecu, ali kad mladi navrše 16 ili 17 godina, ta se razlika se povećava. Dječacima su računala obično privlačnija i lakše stječu samopouzdanje pri njihovu korištenju, što može biti posljedica činjenice da je računalni softver obično izrađen za muškarce i od strane muškaraca. Osim toga, žene vjeruju da su njihove vještine inferiorne u odnosu na vještine njihovih muških kolega, čak i kada su rodne razlike u vještinama zanemarive. Za djevojčice s boljim matematičkim sklonostima navodno je manja vjerojatnost da će nastaviti karijeru u STEM području u visokom obrazovanju, nego za mladiće s nižim sklonostima, što je dokaz "propusta" u pripremi za obrazovanje žena. Prema kulturološkim očekivanjima, informatika se čak smatra karijerom za muškarce, a otkriveno je da neki muškarci "guraju" djevojke i žene dalje od ovog područja. Kao rezultat toga, samo 30% ICT radnika u Europi su žene, a samo 9% ICT aplikacija razvile su žene. Istraživanja pokazuju da su žene kreativnije od muškaraca, a jaka ženska prisutnost u društvu rezultira razumnijim odlukama, što zapravo upućuje na kontradiktornost. Žene poduzetnice i menadžerice u kontekstu digitalizacijeŽene obično zarađuju manje i rjeđe se susreću s promaknućima od muškaraca, a nedovoljno su zastupljene i na najvišim upravljačkim razinama korporacija. Samo 35% menadžera u Europskoj uniji 2021. godini bile su žene. Osim toga, menadžerice u Europi zarađuju manje od svojih muških kolega: među raznim profesijama, menadžerice su imale najveću razliku u plaćanju po satu za žene (23% manje). I "stakleni strop" i "ljepljivi pod" pogađaju žene; „stakleni strop“ pogađa visokoobrazovane žene, dok „ljepljivi pod“ pogađa manje obrazovane žene. Iako viša razina obrazovanja ženama ne mora uvijek pružiti iste prednosti kao muškarcima, smatra se da im bolje obrazovanje, a samim time i kompetentnost donosi veće šanse. Osim toga, budući da se ne "uklapaju" u stereotipe kada ostvaruju karijere u kojima dominiraju muškarci, žene mogu doživjeti predrasude jer ih se doživljava kao manje kompetentne ili manje učinkovite od muškaraca. Vršnjaci ili nadređeni također mogu podcijeniti rad žena. Nedavna istraživanja pokazala su da su varijacije u nagradama, temeljene na spolu, bile gotovo 14 puta veće od razlika u procjenama učinka, u istraživanju koje je obuhvatilo nekoliko industrija i zanimanja. Također, utvrđeno je da široko rasprostranjeno uvjerenje da su žene manje sklone riziku od muškaraca, rezultira negativnom percepcijom žena koje riskiraju te ih etiketira kao osobe koje su pretjerano samouvjerene ili pak ravnodušne. S obzirom na sve navedeno, žene koje zauzimaju nekoliko visokih pozicija u organizacijama imaju značajnu simboličku važnost za druge žene. U Europskoj uniji žene u prosjeku zarađuju oko 16% manje od muškaraca, no poznavanje rada na računalu ima veliki utjecaj na prihode koji su kod žena nešto viši (5,3% kod muškaraca, 6% kod žena). Učenje digitalnih vještina stoga se može smatrati posebnom prednošću za žene u smislu njihovih poslova i zaposlenja. Prema statističkim podacima o ženama poduzetnicama u Europi, žene poduzetnice čine otprilike 30% od ukupnog broja vlasnika poduzeća u Europi. Kao sredstvo zaobilaženja "staklenog stropa", tvrdi se da sve više žena pokreće vlastiti posao. Žene osnivaju oko 60% novih poduzeća u svijetu, stoga su zemlje poput Kanade i Norveške dobri primjeri gdje je ovaj učinak prisutan. Osim toga, žene čine veliku većinu (78%) europskih poduzeća u kojima je zaposlena samo jedna osoba. Poslovne prakse mijenjaju se zbog digitalnih tehnologija, pružajući šanse poduzetnicima, uključujući i poduzetnice, da se pridruže globalnim lancima vrijednosti. Stoga korištenje ICT-a i digitalizacija stvara prilike za žene poduzetnice da razvijaju svoja poduzeća, svoja znanja i vještine te pristupe mogućnostima koje su jednake onim mogućnostima koje i muškarcima stoje na raspolaganju pri razvoju poslovanja njihovih poduzeća. Međutim, u svom profesionalnom životu žene se susreću s određenim preprekama. Zabilježeno je da se vlasnice poduzeća češće od svojih muških kolega, zbog nedostatka vremena ili ljudskih resursa, bore s pronalaženjem sredstava, poput početnog kapitala. Osim toga, u usporedbi s muškarcima, žene su više usredotočene na svoju obitelj. Prema izvješću EIGE-a Gender inequalities in care and consequences for the labour market, u prosjeku u EU gotovo sve zaposlene žene (94%) uključene su u barem jednu neplaćenu skrbničku aktivnost barem nekoliko puta tjedno, u usporedbi sa 70% zaposlenih muškaraca. Kućanski su poslovi neravnomjerno raspoređeni, a takve poslove redovito obavlja 93% žena i 53% muškaraca. Ovako nerazmjeran udjel odgovornosti za skrb i brigu o obitelji sprječava milijune žena da uđu na tržište rada, a još više da ostvare poduzetničku karijeru. Osim toga, zaposlenje na nepuno radno vrijeme zamka je za žene, budući da je 2021. bilo mnogo češće među ženama (28 %) nego među muškarcima (8 %) u EU-u. Ova stopa značajno raste kod žena s troje ili više djece u usporedbi s muškarcima u istoj situaciji. Drugi "nestandardni radni aranžmani", uključujući hibridno poduzetništvo, koje kombinira zapošljavanje i poduzetništvo, također su prikazani kao opcija privlačna ženama. Digitalne tehnologije učinile su rad općenito fleksibilnijim, brišući granice između posla i slobodnog vremena. Za žene to predstavlja i mogućnosti, ali i prepreke kada pokušavaju uskladiti karijeru i obiteljske obveze. Ravnoteža između poslovnog i privatnog života za žene mogla bi imati koristi od fleksibilnih radnih aranžmana i sve veće upotrebe digitalnih tehnologija. Na primjer, primijećeno je da žene mogu bolje organizirati i upravljati svojim kućanskim obvezama kada u radu koriste mobilne telefona. Međutim, od ljudi se očekuje da budu u stanju definirati i organizirati vlastiti posao, kao i povući granicu između svog osobnog i profesionalnog života na današnjim suvremenim, fleksibilnim radnim mjestima. Nažalost, istraživanja pokazuju kako radni uvjeti današnjice još uvijek nisu prilagođeni zahtjevima modernih žena te da žene doista imaju manju moć od muškaraca nad svojim poslom i rasporedom. Tehnologije se moraju uklopiti u društvene kontekste koji su često dinamični i povezani s rodom, te se mogu smatrati instrumentima ili tehnikama za izvršavanje specifičnih zadataka. Kao takvi, nemaju nikakvu inherentnu vrijednost. Žene se moraju uvjeriti da su ICT korisne za njih. Činjenica da današnje ICT nisu rodno neutralne također znači da, izuzev dostatne prilagodbe, možda neće uvijek biti prikladne za potrebe žena. Udomaćivanje tehnologijeInovacije su u velikoj mjeri temeljene na tehnologiji. Difuzija inovacija, odnosno proces usvajanja inovacija putem mreže organizacija, ispitivan je, između ostalog, u istraživanju inovacija. Tipično, ovaj proces je prikazan kao krivulja, s različitim tipovima korisnika koji prihvaćaju inovacije u različitim fazama. Međutim, budući da se nova tehnologija mora integrirati s postojećim operacijama organizacije, usvajanje tehnologija ne mora uvijek rezultirati poboljšanjima za poduzeća koja ih usvajaju. Da bi se inovacije prilagodile organizacijskim kontekstima, osim tehničke stručnosti, potrebno je imati i odgovarajuće „kulturološke“ temelje. Teoriju difuzije kritiziraju zbog isključivanja doprinosa korisnika razvoju nove tehnologije. Hipoteza društvene konstrukcije tehnologije tvrdi da je tehnologija društveno konstruirana kako bi odgovarala različitim društvenim okruženjima, a ne samo da se "provlači" ili distribuira, te da tehnologija također preoblikuje društvo i njegove okolnosti. Na primjer, spol utječe na to kako se tehnologija stvara i što ona znači, ali tehnologija također utječe na to kako se stvaraju rodne uloge. Na primjer, korištenje računala je povijesno bilo čvrsto povezano s muškarcima, ali kada su se žene počele koristiti računalima, situacija se počela mijenjati. Kao rezultat toga, do kasnih 2000-ih smanjila se rodna razlika u ukupnom korištenju računala i interneta koja je prvi put postala očita u kasnim 1990-ima. Teorija tehnološkog udomaćivanja (engl. The theory of technological domestication) temelji se na konceptu konteksta i naglašava ulogu korisnika u inovacijama i njihove napore da tehnologiju učine upotrebljivom u svakodnevnom životu. Teorija udomaćivanja opisuje proces kojim korisnici "ukroćuju" ili reformiraju inovacije, posebice nove tehnologije, kako bi bolje odgovarale njihovim potrebama. Domestikacija se odvija u četiri faze: prisvajanje, objektivizacija, ugradnja i pretvorba. Kada se tehnologija prodaje korisniku tijekom faze prisvajanja, vlasništvo je presudno. Korisnik pokušava „uhvatiti“ vrijednost nove tehnologije tijekom faze objektivizacije, koja uključuje prostorno i vremensko prilagođavanje (npr. pronalaženje mjesta i vremena za tehnološki objekt u svom domu i životu). Faza ugradnje fokusira se na to kako se objekt koristi. Faza pretvorbe bavi se korisničkim tumačenjem tehnologije, posebno kako korisnik opisuje svoj odnos s tehnologijom. Konstruktivne i domesticirane tehnike zahtijevaju dublje razumijevanje načina na koji se tehnologije razvijaju, usvajaju i koriste, kao i kako se mijenjaju tijekom vremena. One također dovode u pitanje tradicionalne uloge aktivnog proizvođača protiv pasivnog korisnika (Harwood, 2011.). Ove teorije tvrde da korištenje tehnologije uključuje društvene interakcije, kao i znanje kako se njome služiti. Da bi tehnologija uopće funkcionirala, u "bitku" su uključene neke nove inovacije. Prema analizi istraživanja o vlasnicima malih poduzeća, poduzetnici obično moraju usvojiti tehnologije tijekom svojih svakodnevnih poslovnih aktivnosti. To je problematično jer postoje brojne ključne aktivnosti koje često ometaju proces pripitomljavanja i udomaćivanja, prisiljavajući poduzetnike da stave zadatak na svoj popis obaveza za sljedeći dan. Kao rezultat toga, oni također moraju prihvatiti izvediva rješenja jer se "pripitomljavanje" ne može uvijek u potpunosti postići. Nadalje, tijekom užurbanih vremena za vlasnike malih poduzeća, poslovne i privatne situacije se često mogu spojiti. Utjecaj pandemije bolesti COVID – 19 na poslovanje žena poduzetnicaPreliminarni podaci o kretanjima na tržištu rada pokazuju da je utjecaj prvog i drugog vala pandemije na tržište rada bio značajniji za žene nego za muškarce. Dok je pad zaposlenosti u 2020. godini bio identičan za žene i muškarce (2,4%), žene su imale više poteškoća s ponovnim ulaskom na tržište rada tijekom djelomičnog oporavka 2020. i 2021. godine, pri čemu su stope zaposlenosti porasle za 1,4% za muškarce, ali samo za 0,8% kod žena. Dugotrajniji negativni učinci pandemije bolesti COVID-19 na žene, morat će se potvrditi podacima o budućem razvoju pokazatelja tržišta rada. Ako se nastave dalje održavati u ovom smjeru, dugoročno bi mogli dovesti do nižih mirovina za žene, povećavajući jaz u mirovinama među ženama i muškarcima te druge rodne nejednakosti u narednim desetljećima. Osim navedenog, pandemija bolesti COVID-19 imala je neujednačen utjecaj na poduzetništvo. Žene poduzetnice ponovno su snažnije pogođene. Istraživanja naglašavaju činjenicu da postoji veliki rizik da će COVID-19 poništiti desetljeća napretka u unapređenju poduzetništva žena. Prema statističkim podacima, poduzeća žena poduzetnica češće posluju u djelatnostima koje su najviše stradale od utjecaja pandemije. Na primjer, sektor veleprodaje/maloprodaje, u kojem posluje više od 50% žena poduzetnica, doživio je značajan pad potražnje kao posljedicu zatvaranja poslovanja. Ograničenja karantene spriječila su osobnu kupnju što je smanjilo vjerojatnost obavljanja transakcija. Osim toga, zbog ukupnih ekonomskih učinaka pandemije, manje je vjerojatno da će potencijalni kupci imati dodatni novac za trošenje. Prethodni klijenti često su morali preispitivati svoje financijske ciljeve kao rezultat raširenog korištenja otpuštanja i smanjenja plaća. Druge djelatnosti u kojima su žene snažno zastupljene, također su doživjele značajne gubitke. Tijekom karantene, restorani, zdravstveni klubovi i frizeri morali su se zatvoriti svoje poslovanje na duže vrijeme. Ovo nameće pitanje: "Zašto žene neproporcionalno posluju u ovim djelatnostima?" To se objašnjava strukturnim čimbenicima – niži uvjeti za ulazak u djelatnosti, nego u neka druga komercijalna zanimanja. Prema novom istraživanju OECD-a, poduzetnice pokreću svoja poduzeća s manje novca, a pokretanje pothvata financiraju vlastitim sredstvima. Prema Forbesu, samo 25% vlasnica poduzeća traži financiranje, u usporedbi s 34% muškaraca. Žene bi trebale biti oprezne kada traže ovu financijsku pomoć jer je manja vjerojatnost da će je dobiti. Kad se odobravaju krediti za poduzetnice, oni su u pravilu za trećinu manji od onih koji se odobravaju muškim poduzetnicima. Budući da je manje vjerojatno da će imati kapitalne rezerve na koje se mogu osloniti kada je njihov prihod nizak, poduzeća kojima upravljaju poduzetnice mogu biti ranjivija tijekom kriza. S obzirom na djelatnosti u kojima je poduzetništvo žena najprisutnije, postoji velika vjerojatnost da je pandemija na dulje vrijeme natjerala poduzeća u vlasništvu žena da se zatvore. Za razliku od drugih poduzeća, poslovne strategije u tim područjima obično uključuju izravnu prodaju potrošačima i moraju se boriti s oštrom konkurencijom kako bi pridobili klijente. Čak i u najboljem slučaju, svi ovi elementi bi poduzeće učinili razumno ranjivim. Zapravo, pandemija bolesti COVID-19 je u mnogim aspektima bila primjer najgoreg mogućeg scenarija. Zbog toga je veća vjerojatnost da će se poduzeća u vlasništvu žena suočiti s egzistencijalnom prijetnjom tijekom ove krize. Mnoge su se škole također zatvorile u istom razdoblju kao i poduzeća. To je značilo da, čak i ako je vlasnica poduzeća mogla voditi poslovanje digitalno, često je morala obavljati dodatni zadatak kod kuće. Iako je rad od kuće za mnoge ljude bila dobra situacija jer se nije dodatno „gubilo“ vrijeme na putovanje na i s posla te su se poslovne aktivnosti mogle obavljati s više fleksibilnosti, za poduzetnice koje su majke, rad od kuće je predstavljao novu prepreku. Zbog prekida nastave, zaposlene su žene morale uskladiti cjelodnevnu brigu o djeci i svoje poslovne zadatke, što je imalo negativan učinak na njihovu sposobnost održavanja zdrave ravnoteže između posla i privatnog života. Prema podacima OECD-a, žene u prosjeku rade kod kuće besplatno dva sata dnevno. Osim toga, veća je vjerojatnost da će brinuti i za malu djecu i za starije roditelje. Žene su bile primorane popuniti praznine u uslugama koje su bile prekinute zbog virusa budući da pandemija predstavlja posebno opasnu prijetnju starijim osobama. Poduzetnice koje su izgubile ili im je prihod smanjen zbog pandemije, također su morale voditi svoja kućanstva sa smanjenim budžetom. Samo 25% vlasnica poduzeća ima zaposlenike. Kao rezultat toga, većinu poduzeća u vlasništvu žena vodi jedna osoba, odnosno sama žena. S ovom poslovnom strategijom već je izazovno držati jasne granice između posla i obiteljskog života. Za poduzetnice koje žele uspostaviti zdravu ravnotežu između poslovnog i privatnog života, zahtjevi koje pandemija donosi, kod kuće predstavljaju dodatni izazov. Iako je za većinu poduzeća u vlasništvu žena vjerojatnije da će zbog svoje prirode biti posebno izložena nepovoljnim uvjetima, njihova poslovna strategija također ih čini prilagodljivijim i fleksibilnijim od mnogih većih poduzeća. Ona se mogu lakše prilagoditi novim uvjetima pandemije budući da (često nužno) trebaju manje kapitala za funkcioniranje. Brojna mala poduzeća uspjela su promijeniti smjer poslovanja ili uvesti nove usluge u poslovanje. Na primjer, instruktori fitnessa prešli su na online tečajeve, dok su se proizvođači odjeće počeli specijalizirati za proizvodnju zaštitnih maski. Žene poduzetnice tradicionalno su morale prevladati institucionalne i društvene prepreke kao što je društvena pretpostavka da će obavljati većinu brige o kućanstvu dok rade, ili manje mogućnosti za dobivanje bankovnog financiranja. Stoga su morale biti snalažljivije i prilagodljivije kako bi napredovale. Ove su se osobine pokazale ključnima u rješavanju situacija u kojima se pandemija neprestano mijenja. Na taj su način vlasnice poduzeća svoje resurse za rast, učenje i opstanak crpile iz poteškoća s kojima se suočavaju. Još uvijek nije jasno hoće li se i kako poduzetnice "oporaviti" nakon pandemije. Također, nije poznato koliko traje proces oporavka. Trenutna gospodarska klima je nedvojbeno teška, ali žene su navikle nailaziti na veće poteškoće pri pokretanju posla. Očito je da bi se mogle izvršiti prilagodbe na svim društvenim razinama kako bi se bolje podržali njihovi napori. Na njihovu daljnju izvedbu mogli bi uvelike utjecati pravednija raspodjela obiteljskih dužnosti, povećana financijska potpora banaka i poticanje diverzifikacije u održivije sektore.Back to TopMetodološki pristupMaterijal za ovo izvješće prikupljen je putem internetskih anketa sa stručnjacima za digitalizaciju i lokalnih okruglih stolova na kojima je sudjelovalo 70 relevantnih dionika u svim partnerskim zemljama (10 dionika u svakoj zemlji: Grčka, Italija, Austrija, Latvija, Ukrajina, Hrvatska, Bugarska). Ukupan uzorak bio je 105 dionika. Nadalje, izvješće uključuje prezentacije lokalnih ekosustava poduzetništva žena u partnerskim zemljama praćene primjerima najboljih praksi uspješnih poduzetnica koje izvlače maksimum iz digitalizacije svog poslovanja. Materijale su prikupili projektni partneri 2022. godine. Izvješće je slijedilo proces analize podataka u više faza, uključujući kodiranje podataka i teoretiziranje kodova za povezivanje prikupljenih podataka s teorijom. Ankete i okrugli stolovi uključivali su digitalizaciju, vještine, karijeru, radne obrasce te ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Projekt DigiWomen istražio je probleme s kojima se susreću poduzetnice pri korištenju digitalnih tehnologija u svom poslovnom i privatnom životu s ciljem da im se kroz inovativni program obuke pomogne u digitalizaciji poslovanja. Nadalje, projekt je proučavao odnos između digitalnih vještina i razvoja karijere te dobrobiti žena. Posebno smo ispitali izazove i mogućnosti s kojima se žene susreću pri primjeni digitalnih tehnologija na poslu.Back to TopNacionalni poduzetnički ekosustav i žene poduzetnicePoduzetnički ekosustavi osebujni su sustavi međuovisnih aktera i odnosa koji izravno ili neizravno podupiru stvaranje i rast novih pothvata. (Liguori, Bendickson, Solomon, McDowell, 2019-01-01). "Development of a multi-dimensional measure for assessing entrepreneurial ecosystems"). U svijetu se poduzetništvo općenito smatra aktivnošću muškog tipa, posebno u određenim industrijama i na najvišim razinama rasta. Kao rezultat toga, muškarci i žene poduzetnici obično se suočavaju s vrlo različitim stvarnostima kada je u pitanju pristup i upotrebu različitih vrsta resursa potrebnih za pokretanje i rast poslovanja. Budući da se žene sve više uključuju u poduzetništvo na globalnoj razini, ključno je razumjeti koji poslovni modeli, prakse i uvjeti omogućuju podršku dvostrukim ciljevima skaliranja pristupa poduzetništvu i osnaživanja žena. Korištenjem relevantnih izvora literature vezanih uz rodnost i poduzetništvo i razvoj, s ciljem razumijevanja, „praznina“ u poduzetničkom ekosustavu žena u svakoj partnerskoj zemlji, koristili smo recentne izvore literature vezane uz rodnost, poduzetništvo i razvoj. Ključni izazovi u poduzetništvu žena i potencijalni programi potpore ekosustavu poduzetništva žena identificiraju se iz perspektive temeljene na resursima, usmjerene na četiri primarna izvora kapitala – ekonomski, socijalni, vremenski i kulturni.Grčka Italija Austrija Latvija Ukrajina Hrvatska BugarskaBack to TopŽene poduzetnice i njihove uspješne pričeWomen entrepreneurs, and especially women in difficult circumstances, continue to face the multitasking whirlpool, along with the lack of financial resources, marketing skills and support services, including poor access to business networks, technology, and digital markets. Competing successfully in today’s global economy requires innovation in addition to enabling technological development within industries, organizations and companies (Carayannis & Campbell, 2018; Carayannis & Meissner, 2017). Following we will find some examples of successful women entrepreneurs from Italy, Austria, Latvia, Ukraine, Croatia, Bulgaria, and Greece. Grčka: Anna Maria MazarakiItalija: Paola MarzarioAustrija: Theresa ImreLatvija: Lotte Tisenkopfa-IltnereUkrajina: Karina LoshmanovaHrvatska: Ines Poljak AritonovićBugarska: Stanislava PavlovaBack to TopMjerenje utjecaja – Rezultati online ankete provedene sa stručnjacima za digitalizacijuGrčka Italija Austrija Latvija Ukrajina Hrvatska BugarskaBack to TopZaključci s lokalnih okruglih stolova održanih s ključnim dionicimaGrčka Italija Austrija Latvija Ukrajina Hrvatska BugarskaBack to TopZaključne preporukePotpornim organizacijama, uglavnom udrugama, komorama, klubovima itd., koje pružaju obuku ili bi mogle igrati posredničku ulogu između pružatelja obuke i žena poduzetnicaKreatorima politika – obično lokalnim i središnjim vlastima, kao i tijelima na razini EU-a, uključenim u politike usmjerene poduzetništvu žena i digitalizaciji poslovanjaPružateljima obuke i savjetovanjaDaljnje preporukeBack to Top
|
|